Brčanske porodice nakon 32 godine dobijaju priliku položiti cvijeće na mjestu egzekucije najmilijih
Padom Savskog mosta posljednjeg dana aprila 1992. počela je agresorska okupacija Brčkog. U narednim danima, počevši od 2. maja civili bošnjačke i hrvatske etničke pripadnosti su odvođeni u logore.
Iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjećaju da su najpoznatija mučilišta grada na Savi postali Luka i fiskulturna dvorana Partizan. Kako kažu, Brčaci su zatvarani i ubijani, između ostalog, i u Hadži Pašinoj džamiji, bolnici, ali i u zgradi Policijske stanice.
"Za ratne zločine u Brčkom, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) presudio je Goranu Jelisiću na 40 godina te Ranku Češiću na 18 godina zatvora", naglašavaju iz UDIK-a.
UDIK je 25. maja 2023. uputio inicijativu Skupštini Brčko distrikta BiH za postavljenje spomen-ploče na ulazu u Zanatski centar u Brčkom. Na toj lokaciji Goran Jelisić je likvidirao nesrpske civile.
"Dana 7. maja 1992. beogradski fotoreporter Bojan Stojanović je na tom mjestu dokumentovao egzekuciju Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića. Fotografije su postale dokaz ratnih zločina u bosanskoj Posavini. No, iako se radi o prepoznatljivim slikama i lokaciji u strogom centru grada, odgovor Skupštine Brčko distrikta još uvijek nismo zaprimili", navode iz UDIK-a.
Također, UDIK je 15. marta 2024. istu inicijativu uputio gradonačelniku Brčko distrikta BiH, predsjedniku Skupštine Brčko distrikta BiH te na pet komisija Skupštine Brčko distrikta BiH. Kao i sa prethodnim dopisom, i na ove se još uvijek iščekuju odgovori.
"Sedmog maja 2024. u 14 sati, UDIK će sa porodicama ubijenih civila Muzurović i Kršo obići mjesto zločina. Tim činom će nakon 32 godine srodnicima prvi put biti omogućeno da na mjestu egzekucije njihovih najmilijih polože cvijeće i zajedno ih se sjete, te da od vlasti Brčko distrikta BiH zatraže podizanje spomen-ploče", navode iz UDIK-a.
Iz ovog udruženja još jednom pozivaju vlasti Brčko distrikta da postave spomen-ploču na zid Zanatskog centra, da trajno obilježe mjesto ubistva svojih sugrađana, a kao nauk budućim generacijama, da se takvi zločini više nikada i nigdje ne ponove.
