Prije 65 godina puÅ¡tena je u rad Trebevićka žiÄara, donosimo zanimljivu priÄu o ovom simbolu Sarajeva
Zahvaljujući arhivi, zapisima i analizi Å efika Emrića Brace, koji je autor i knjige "Fragmenti istorije automobilizma u Bosni i Hercegovini s poÄetka 20. vijeka", možemo vidjeti da je žiÄara puÅ¡tena u rad i ranije nego se navodi u većini izvora, kao i to da razvoj i otvaranje prvobitne žiÄare koja povezuje Sarajevo i Trebević nisu bili nimalo lagani poduhvati, a izazovi i problemi nisu stali samim otvaranjem žiÄare prije 65 godina.
Razvoj prototipa žiÄare kružnog toka sa dva ÄeliÄna užeta i odvojivim putniÄkim kabinama, zapoÄeli su 1954. godine Václav Nevrlý i FrantiÅ¡ek Å up, inženjeri odjeljenja za projektovanje u ÄehoslovaÄkom državnom preduzeću Transporta Chrudim koje je kao kompaniju Wiesner Chrudim 1855. godine osnovao Frantisek Wiesner.
Ova kompanija je u fabrici Wiesner proizvodila teretne žiÄare i bila prva kompanija u Evropi koja je 1940. godine izgradila putniÄku jednosjednu žiÄaru po sistemu Å¡vicarske kompanije Von Roll i Äija su otvorena sjediÅ¡ta bila fiksirana za vuÄno uže. Prvu poslijeratnu jednosjednu žiÄaru ovog tipa proizvela je Transporta Chrudim 1954/1955. godine na traženje gradskih vlasti Sarajeva koje su poÄetkom 50-ih godina poÄele aktivnosti za izgradnju žiÄare, ali obzirom da ova žiÄara nije zadovoljila traženo, gradske vlasti Sarajeva je nisu preuzele. Stoga je ova žiÄara instalirana 1957. godine u ÄŒehoslovaÄkoj na brdu Javorový u OldÅ™ichovice u blizini grada TÅ™inec i namijenjena za rekreaciju radnika željezare TÅ™inecké železárny.
MeÄ‘utim, kada je 1957. godine preko vanjskotrgovaÄkog preduzeća Strojexport Praha, iz Sarajeva stigao upit za isporuku putniÄke žiÄare sa odvojivim kabinama sa viÅ¡e sjediÅ¡ta, uprava preduzeća Transporta Chrudim odluÄila je dostaviti ponudu i ubrzala razvoj projekta koji je bio u toku. Upravo tada, Transporta je zavrÅ¡ila razvoj i opsežna testiranja sklopnog ureÄ‘aja za priÄvršćivanje kabine na uže za vuÄu koji predstavlja okosnicu svake žiÄare.
Procjenu izvodljivosti projekta u Sarajevu izvrÅ¡ili su FrantiÅ¡ek Å up iz Transporte i FrantiÅ¡ek Bayer iz Strojexporta pa je u jesen 1957. godine, nakon intenzivnog projektovanja gornje i donje stanice žiÄare i poslovnih pregovora sklopljen ugovor na Velesajmu u Zagrebu prema kojem su jugoslavenska preduzeća obezbijedila ÄeliÄne konstrukcije, dio elektriÄne opreme i sopstvenu montažu, a neposredni partner je preduzeće Elektroprojekt Sarajevo, (od 1. januara 1959. godine Energoinvest Sarajevo).
Preduzeće Transporta Chrudim dopremilo je 1958. godine opremu u Sarajevo gdje su već bili u toku graÄ‘evinski radovi na izgradnji gornje i donje stanice, kada je izgraÄ‘eno i osam reÅ¡etkastih nosećih stubova i jedan za užad, visine od 8 do 24 metra i maksimalnim rasponom od 435,5 metara. Gornja stanica Vidikovac na Trebeviću izgraÄ‘ena je na nadmorskoj visini od 1160,2 metara sa visinskom razlikom od 577,2 metra i prosjeÄnim usponom 27,92% u odnosu na donju stanicu Bistrik koja ja izgraÄ‘ena na nadmorskoj visini od 583 metra u sarajevskom naselju Bistrik.
Na dužini nagiba od 2064,25 metara izmeÄ‘u donje i gornje stanice i maksimalnom brzinom transporta od 3,0 m/s, žiÄara je stizala na Trebević za 11,5 minuta, a sa 48 kabina pojedinaÄnog kapaciteta 4 putnika, u jednom satu izmeÄ‘u donje i gornje stanice mogla je prevesti 400 putnika.
Na izgradnji objekata i montaži opreme uÄestvovala su jugoslavenska preduzeća Elektroprojekt Sarajevo, JelÅ¡ingrad Banja Luka, Impol Slovenska Bistrica, Termoelektro Beograd i neka druga preduzeća, a inž. Václav Nevrlý iz ÄehoslovaÄke Transporte povjerio je ovaj zadatak svom kolegi FrantiÅ¡eku Å upu.
Tako je pod vodstvom glavnih montera BohumÃr Hattan i Josef Tuhý iz ÄehoslovaÄkog preduzeća Tramontáž Chrudim, izvrÅ¡ena montaža pogonskog elektromotora snage 96 kW, nosećeg ÄeliÄnog užeta popreÄnog presjeka 34 mm, vuÄnog ÄeliÄnog užeta tipa Seal popreÄnog presjeka 25 mm, putniÄkih kabina i druge opreme, ali je tokom sveukupnih radova dolazilo do Äestih neslaganja izmeÄ‘u ÄehoslovaÄke i jugoslavenske strane nastalih zbog propusta jugoslavenskih preduzeća Äiji monteri nisu poznavali princip rada žiÄare sa odvojivim kabinama.
ÄŒehoslovaÄka ekipa uoÄila je brojne propuste i odstupanja od glavnog projekta koja su prouzrokovala jugoslavenska preduzeća, pa je gotovo svakodnevno vrÅ¡ila provjere i insistirala na njihovom otklanjanju. TakoÄ‘er, prilikom testiranja vuÄnog užeta uoÄeni su propusti jugoslavenskih preduzeća Äiji su monteri tvrdili da je greÅ¡ka u projektu, pa je ÄehoslovaÄka ekipa izvrÅ¡ila demontažu spornih dijelova i transportovala ih u Chrudim gdje su dodatno ojaÄani, a tokom testiranja na opterećenje, ÄehoslovaÄka ekipa je u putniÄkim kabinama iskljuÄivo koristila vreće sa pijeskom kako bi se izbjegle moguće povrede radnika.
Gradske vlasti Sarajeva insistirale su da u vrijeme obilježavanja 40. godiÅ¡njice osnivanja KomunistiÄke partije Jugoslavije žiÄara neprekidno radi od 19. do 26. aprila 1959. godine, ipak, žiÄara je puÅ¡tena u rad u nedjelju 26. aprila 1959. godine.
Bio je to simboliÄan datum, dan obilježavanja Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog od 26. do 28. aprila 1945. godine u tada osloboÄ‘enom Sarajevu kada je naÅ¡a zemlja potvrdila državnu strukturu pod nazivom Federalna Država Bosna i Hercegovina.
Tog dana doÅ¡ao je ogroman broj putnika koji su uz besplatnu vožnju odbijali izlaziti iz kabina žiÄare na gornjoj stanici Vidikovac i nastavljali vožnju gotovo bez kraja pa je zbog nastale gužve i preopterećenja sistema žiÄare asistirala milicija.
Mada je u poÄetku sistem funkcionisao besprijekorno, glavni monter Bohumir Hattan uoÄio je krajem dana oÅ¡tećenje jednog pogonskog diska na vuÄnom užetu pa je vožnja zavrÅ¡ena revizionom, minimalnom brzinom od 0,5 m/s bez havarije sistema i ugrožavanja putnika, ali je zbog spore vožnje, duže od sat vremena u mraku, stotinjak temperamentnih putnika izrazilo takvo negodovanje da je ÄehoslovaÄka ekipa zajedno sa glavnim projektantom potražila spas bježeći kroz zadnji izlaz donje stanice Bistrik. ŽiÄara je ponovo radila i sljedeće nedjelje, ali zbog kiÅ¡ovitog vremena i deÅ¡avanja prethodne nedjelje, nije bilo velikog interesovanja graÄ‘ana.
Mnogo godina kasnije, FrantiÅ¡ek Å up, projektant i voditelj ovog projekta, izjavio je da je montaža žiÄare u Sarajevu jedan od najizazovnijih poduhvata u njegovoj viÅ¡egodiÅ¡njoj profesionalnoj karijeri. MeÄ‘utim, idejni tvorac Sarajevske žiÄare i vodeća liÄnost poslijeratnog razvoja žiÄare uopÅ¡te, Václav Nevrlý, podlegao je psihiÄkom pritisku koji je nastao, izmeÄ‘u ostalog, i u vezi sa nekim problemima Sarajevske žiÄare, te je u januaru 1960. godine svojevoljno napustio ovaj svijet.
U cilju saniranja oÅ¡tećenja nastalih tokom probnog rada i neodgovornog ponaÅ¡anja graÄ‘ana Sarajeva, kao i dosljedne realizacije projekta, ukljuÄeno je i preduzeće Metalna iz Maribora.
Nakon saniranja sistema žiÄare u koju je uloženo 221 milona jugoslavenskih dinara i nakon izvrÅ¡enog tehniÄkog prijema, Gradsko saobraćajno preduzeće Sarajevo, preuzelo je žiÄaru na upravljanje. IzgraÄ‘ene su Äekaonice sa bifeima na obje stanice, a na gornjoj stanici Vidikovac izgraÄ‘en je restoran sa terasom koja je pružala impozantan pogled na grad Sarajevo.
Prvobitne aluminijske kabine pravougaonog oblika u boji aluminija sa Äetiri koloture za kretanje po nosivom ÄeliÄnom užetu, austrijskog proizvoÄ‘aÄa Swoboda Kabinenbau, zamijenjene su 60-tih godina novim kabinama zaobljenog oblika i obojenim u nekoliko razliÄitih boja (žuta, crvena, oranž, plava), a koje su realizovala jugoslavenska preduzeća Metalna Maribor i Impol Slovenska Bistrica.
SveÄanost povodom puÅ¡tanja u rad žiÄare Sarajevo - Trebević, upriliÄena je 3. maja 1959. godine u 11:00 sati. Uz ogroman broj Sarajlija i gostiju, prisustvovale su istaknute liÄnost tog vremena kao Å¡to su Grujo Novaković, Nisim Albahari, Älanovi IzvrÅ¡nog komiteta Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine, Dane Olbina i ÄŒedo Kapor, Älanovi IzvrÅ¡nog vijeća Bosne i Hercegovine, Braco Kosovac državni sekretar za robni promet kao i drugi javni i politiÄki radnici.
Nakon govora Ljube Koje, predsjednika Gradskog vijeća grada Sarajeva i zahvale Ibrahima Slavića, direktora Gradskog saobraćajnog preduzeća Sarajevo, sa stanice Bistrik krenula je prva putniÄka kabina prema stanici Vidikovac na Trebeviću u kojoj su bili Älanovi Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine Grujo Novaković, Nisim Albahari i Ljubo Kojo. Polazak prve kabine u 12:20 sati prisutni su pozdravili burnim aplauzom.
Istog dana do 20:00 sati prevezeno je oko tri hiljade putnika. Ogromno interesovanje nastavljeno je i narednog dana kada je u vremenu od 14:00 do 20:00 sati prevezeno više od dvije hiljade putnika, ali je i veliki broj građana ostao uskraćen.
Kao jedna od tada najdužih žiÄara u Evropi koja direktno iz centra grada omogućava putovanje na planinu Trebević, Sarajlijama i brojnim turistima omiljenom izletiÅ¡tu sa prekrasnom prirodom i svježim planinskim zrakom, ubrzo je postala neodvojivi simbol grada Sarajeva. Remont sistema žiÄare vrÅ¡en je periodiÄno i uoÄi XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine žiÄara je remontovana i dijelom modernizovana, ali je zbog tehniÄke neispravnosti i Äestih popravaka gotovo od samog poÄetka bila izvan funkcije viÅ¡e puta do 18. novembra 1989. godine kada je prestala sa radom.
Tokom agresorske opsade Sarajeva koja je uz ogromno stradanje graÄ‘ana i razaranje grada trajala 1425 dana, potpuno je uniÅ¡tena i Trebevićka žiÄara, ali je zahvaljujući gradskim vlastima i donaciji nizozemskog nauÄnika, profesora Edmonda Offermanna i njegove supruge Maje roÄ‘ene u Sarajevu, od 6. aprila 2018. godine u saobraćaju nova i moderna žiÄara sa 33 kabine pojedinaÄnog kapaciteta 10 putnika koju je realizovala renomirana kompanija Leitner sa sjediÅ¡tem u mjestu Sterzing Vipiteno, Italija. InaÄe, jedna od vodećih svjetskih kompanija za razvoj i izgradnju transportnih sistema za žiÄare, kompanija Leitner osnovana je 1888. godine u Austriji i danas posluje sa podružnicama u Austriji, Italiji, Francuskoj i SlovaÄkoj.